Klanjaj umjesto mene

“– Ti idi u džamiju pa klanjaj i za sebe i za mene.
A prijateljima je znao reći:
– Ja ne trebam ni ići u džamiju. Odgojio sam sina i on ide svaki dan. To mi je dovoljno.
Jedne je noći taj čovjek usnuo san. Sa svojim sino se našao pred vratima dženneta očekujući da se otvore. Vrata su se počela polahko otvarati, a onda je začuo glas koji reče njegovom sinu:
– Ti možeš ući za vas oboje!
Sin je ušao i vrata su se zatvorila. Od neugodna osjećaja i potresenosti čovjek se probudio. Njegov se sin iznenadio i začudio kada mu je sljedeći dan, u vrijeme polaska u džamiju, babo rekao:
– Danas idem i ja sa tobom u džamiju.
***
Ono što ne piše u ovoj priči jest rad djeteta sa ocem u cilju njegovog približavanju džamiji i namazu. Osobe koje veći dio svoga života su bile van džamijske atmosfere imaju potrebu za postepenim pristupom drugih prema njima.
Nek nam ova priča bude motivacija da posvetimo svoje vrijeme, emocije i trud onima koji su pored nas. Članovima naše porodice, rodbini, komšijama, ali prije svega roditeljima jer smo njima najviše dužni.”

Odgovori

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s